Nakon neuspjeha vojske Ulama-bega da jednim jedinim napadom osvoji đurđevačku utvrdu, vojskovođa je odlučio primijeniti strateški plan strpljivog opsjedanja grada ne bi li njegove stanovnike izgladnjivanjem privolio na predaju. U trenucima kada unutar zidina utvrde ne ostaje više ništa hrane doli jednog jedinog pijetla, Đurđevčani kuju očajnički plan. Svoj zadnji zalogaj ispaljuju topom na tursku vojsku. Ulama-beg nasjeda na njihov plan i uvjeren kako, s obzirom da ispaljuju pijetlove iz topova, Đurđevčani imaju još nepregledne zalihe hrane, povlači svoju vojsku. Povlačeći se, na Đurđevčane baca kletvu i naziva ih picokima. Jedinstvenom scenskom predstavom na otvorenom Đurđevčani krajem lipnja slave ovu legendu. Odigrava se na autentičnoj lokaciji, na mjestu na kojem se legenda zaista i odigrala, a uključuje stotine statista, kulturnih amatera, konjanika i profesionalnih glumaca. Ova manifestacija stekla je status nematerijalnog kulturnog dobra Hrvatske.