Nacionalni park Krka proglašen je 1985. god. i sedmi je nacionalni park u Hrvatskoj. Smješten je na području Šibensko-kninske županije i obuhvaća površinu od 109 km2 najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole. Nacionalnim parkom proglašen je 1985. god. i sedmi je u Hrvatskoj, dok su pojedini dijelovi rijeke Krke zaštićeni od 1948. godine. S potopljenim dijelom ušća Krka je duga oko 72,5 km i po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Sa sedam sedrenih slapova i ukupnim padom od 242 m, Krka je prirodni i krški fenomen. Sedreni slapovi rijeke Krke temeljni su fenomen ove rijeke.
U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, smjestila se jedna zasebna i po mnogočemu posebna skupina otoka nazvana Kornati. Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, godine 1980. veći dio Kornatskog akvatorija proglašen je nacionalnim parkom. Danas NP "Kornati" zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i hridi s priblizno 238 km obalne crte. I pored ovog, relativno velikog broja otoka, kopneni dio parka cini tek manje od 1/4 ukupne povrsine, dok je sve ostalo morski ekosustav.
Na površini od 96 km2, uz istočnu obalu Jadranskog mora pa do najviših vrhunaca Velebita, Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m), obilje je mnogobrojnih prirodnih osobitosti i fenomena, radi kojih je čitavo područje proglašeno nacionalnim parkom 1949. godine. S pravom, jer ovo je prostor jedinstvenog i neobičnog dodira mora i planine, bogat šumama bukve i crnog bora, dubokim kanjonima okomito urezanim u glavni greben Velebita, krškim oblicima, jedinstvenim krškim reljefom s brojnim špiljama i jamama.