U zelenilu bilogorskih obronaka i miru šumaraka, daleko od zvonjave mobitela i svakodnevnog stresa, otvorena srca i domova, čekaju vas srdačni i vrijedni stanovnici najmanjeg đurđevačkog prigradskog naselja, Sveta Ana. Udaljeno svega pet kilometara od Đurđevca - Grada Picoka, Europske destinacije turističke izvrsnosti, ovo malo mjesto djevičanske prirodne ljepote, presječeno potokom Svetojančanom i povezano s 21 mostićem,  osvaja već na prvi pogled.

Već od samog ulaska u Sv.Anu, uz tablu dobrodošlice, pješčane dine vam jasno daju do znanja da niste daleko ni od „Đurđevačkih peski“, posebno zaštićenog geografsko-botaničkog rezervata, ili „Hrvatske sahare“, pa ni od svih đurđevačkih turističkih potencijala, ljepota i vrijednosti koje se čuvaju u galerijskim prostorima Staroga grada, spomenika kulture 1. kategorije.

Stare kućice u cvijeću i svetojanski mir vratit će vas u vremena koja se mogu izvorno doživjeti još na malo mjesta. Izletničko–poučnom stazom možete potražiti malo duhovna mira kraj kapelice sv. Antuna, probuditi svoj istraživački avanturizam i duh uz gradinu Tybonyncz, ostatke kaštela nekadašnjeg mjesta, grada Sušice, koje bi, tko zna, možda moglo biti i nekadašnje mjesto staroga Đurđevca ili se jednostavno popeti na vidikovac i imati Podravinu na dlanu. Niste li pak za duge šetnje, mir možete naći u okrilju Sv.Ane, crkvice, izgrađene na temeljima stare kapele iz 1710.godine, ili uz šum vode koja se slijeva vodeničnim kolom, na lijepo uređenom prostoru oko svetojanske vodenice promatrajući žabice i ribice u igri.

Kukuruzno brašno netom izmljeto na vodeničnom kamenu i voda s obližnjeg izvora, kojem Svetojančani pripisuju okrijepljujuća, pa čak i afrodizijačaka svojstva, iznjedrili su „zlevanku“.  Domaća je to i starinska poslastica, od koje su Svetojanačani „izmijesili“ turističku manifestaciju „Dani zlevanke“ u srpnju, a kojom se, kao originalnim i prepoznatljivim turističkim proizvodom, predstavljaju na svim manifestacijama i kojeg od srca nude u svim prilikama. Nude ga ljeti kad se s brežuljaka nad selom spuštaju paraglajderi, kad priređuju takmičenja u odbojci na pijesku ili na visećoj kuglani, a posebno zimi uz topli čaj i kuhano vino.

Kad se brežuljci oko Sv.Ane zabijele i prekriju snijegom, mala Sv.Ana postaje veliko podravsko skijalište i sanjkalište za rekreativce i djecu. I dok odzvanja smijeh djece i zvonca saonica, mala Sv.Ana ne gubi svoj mir. Stoga je, u današnje vrijeme brzine, buke i stresa, teško odoljeti pozivu Svetojančana da se u miru i ljepoti prirode, čovjek sretne sam sa sobom i svoj spokoj podijeli s najdražima.