Theaterstücke

Festival Ljetne večeri HNK u Zagrebu

izvor: TZ grada Zagreba

V. Voki Kostić, S. Zurovac: Ko to tamo peva

izvor: TZ grada Zagreba

HAMLET

- EVIDENCIJA ZLOČINA JEDNE MONARHIJE / T.H. PANDUR I L. PANDUR PREMA B.M. KOLTÈSU I W. SHAKESPEAREU Poznata je činjenica da se ubojica uvijek vraća na mjesto zločina. Ako on je, onaj koji mislim da je, onda se ubojica neće vratiti na mjesto zločina, jednostavno zato što ubojica „je“ mjesto … …više- EVIDENCIJA ZLOČINA JEDNE MONARHIJE / T.H. PANDUR I L. PANDUR PREMA B.M. KOLTÈSU I W. SHAKESPEAREU Poznata je činjenica da se ubojica uvijek vraća na mjesto zločina. Ako on je, onaj koji mislim da je, onda se ubojica neće vratiti na mjesto zločina, jednostavno zato što ubojica „je“ mjesto zločina. Ubojica je sustav. Zlo je odnos prema drugome. Zlo je odabrati zlo. Subcomandante Marcos i P. I. Taibo II: Muertos Incomodos – Falta lo que Falta Dan umorstava u povijesti o Hamletu (1974.) dramska je adaptacija Bernarda-Marie Koltèsa (1948.–1989.), na kojoj se temelji naša predstava, a sublimira događaje iz Hamleta u jedan jedini dan i na samo četiri lica, za koja se čini, da zatvoreni u posmrtnom bunkeru uprizoruju uvijek jednu te istu dramu. Svjedoci smo sukoba dviju generacija i dva svjetonazora: Hamlet i Ofelija protiv Klaudija i Gertrude, koji podupiru interpretaciju raskola koji Hamlet utjelovljuje već kod Shakespearea, jer izražava radikalnu sumnju u dominantni poredak elizabetanske Engleske i optimističnu sliku svijeta 16. stoljeća. Critchley i Webster pišu da je „Hamletov svijet određen sveprisutnošću špijunaže“ i da je „Hamlet drama nadzora u policijskoj državi“. Jan Kott bi rekao da se Hamlet opire “velikom mehanizmu povijesti” ili “feudalnom klanju” koji u nezaustavljivim ciklusima pretvara krvnike u žrtve i žrtve u krvnike. Suvremena čitanja Shakespearea utjecala su na Koltèsovu adaptaciju, a mi smo po istom principu nastavili. Zadržali smo Koltèsovu osnovnu strukturu, gotovo sve prilagodbe monologa i dijaloga, ostale su vjerne njegovoj dramaturgiji, ali smo u isto vrijeme osjećali da njegov zaplet moramo dovesti do krajnjih posljedica baš zbog njegove radikalnosti, domisliti ju do kraja. Budući da Koltèsov predložak (unatoč promijenjenih koordinata) prati slavni Shakespeareov rasplet, smatrali smo potrebnim da naš „Hamlet“ završi potpuno neočekivano. Osnovna teza koju preispitujemo je: što bi se dogodilo kad Hamlet ne bi kapitulirao ikad bi ostao vjeran svojoj sumnji u smisao krvave osvete kao sredstva uspona do vlasti. Hamlet, koji ostaje vjeran nenasilju. Hamlet koji se odupre „velikom mehanizmu“ povijesti feudalnog klanja, pa kao pravi tragični junak odluči da odustane i emigrira. I što bi se dogodilo ako se Ofelija odupre i ne bude samo bespomoćna žrtva? Što ako je njezino samoubojstvo barem čin otpora? U skladu sa suvremenom feminističkom interpretacijom u našoj su verziji ženske uloge jednakovrijedne muškim. Citat sa kojim predstava počinja značajno sažima ishodište našeg koncepta: “Uvijek i svugdje na zemaljskom prizorištu ista drama, isti dekor. Na istoj, ograničenoj sceni bučno čovječanstvo, zaluđeno svojom veličinom, vjerujući da ono jest svemir, živeći u svom zatvoru kao da je neizmjeran prostor, samo da bi uskoro potonulo sa zemaljskom kuglom, koja je, s najvećim prezirom, nosila teret njegove gordosti. Ista monotonija, ista nepokretnost na tuđim zvijezdama. Svemir se neprestano ponavlja i vrpolji se u mjestu. Vječnost beskonačno i neometano izvodi jednu te istu predstavu.” Louis-Auguste Blanqui: Vječnost kroz zvijezde (1872.)

izvor: TZ grada Dubrovnika

G. Flaubert, C. Turcu: Gospođa Bovary, balet

izvor: TZ grada Zagreba

I. Penović: Katalonac

izvor: TZ grada Zagreba

Maca papučarica

izvor: TZ grada Zagreba

G. Puccini: Tosca, opera

izvor: TZ grada Zagreba

D. Šivak: Dvostruki aksl

izvor: TZ grada Zagreba

Ježeva kućica

izvor: TZ grada Zagreba

P. Magelli: Ja sam ona koja nisam

izvor: TZ grada Zagreba

A POOR PLAYER / MIDSUMMER SCENE - F. KRENUS & S. AITA

Monodrama s elementima farse A Poor Player (Bijedan glumac), koju su njezini koautori glumac Filip Krenus i redatelj Sean Aita podnaslovili kao melankomediju, osmišljena je i napisana upravo za Dubrovnik, odnosno kao imaginarna poveznica Grada i Londona. Komedija, koju izvodi Filip Krenus, poigrava se idejom kako bi izgledao susret dubrovačke … …višeMonodrama s elementima farse A Poor Player (Bijedan glumac), koju su njezini koautori glumac Filip Krenus i redatelj Sean Aita podnaslovili kao melankomediju, osmišljena je i napisana upravo za Dubrovnik, odnosno kao imaginarna poveznica Grada i Londona. Komedija, koju izvodi Filip Krenus, poigrava se idejom kako bi izgledao susret dubrovačke publike i engleskog glumca koji je greškom završio na Mediteranu, a ne na Baltiku. Engleski glumci su u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću navelike putovali sjevernom i srednjom Europom, od Danske, Baltika i Poljske, preko Njemačke i sve do Austrije. Jezične barijere premošćivali su klaunerijom i plesom, sve dok se strana publika nije do te mjere navikla na engleske glumce da su oni postali stvar prestiža među njemačkim plemstvom. Autori su stvarnog glumca Johna Chappella, gotovo potpuno nepoznatog u svoje vrijeme, prebacili u Dubrovnik kamo stigne greškom nakon što se kazališta u Londonu naprasno zatvore zbog kuge. U Dubrovniku on, tijekom i nakon nama sada itekako poznate karantene, propituje glumački život i svrhu svog zanata. Predstava je naslov dobila po stihu iz Macbetha: Život je samo lutajuća sjena; bijedan glumac što se šepiri i uzrujava na pozornici svoj sat, a zatim se o njemu više ne čuje. Scenografiju i kostime potpisuje jedan od naših najboljih ilustratora i transmedijalnih umjetnika Zdenko Bašić s kojim Filip Krenus trenutačno radi na novom prijevodu i opremi Priča iz davnina Ivane Brlić-Mažuranić. Upravo će taj projekt, kao i najava engleskog prijevoda Bašićevih Mjesečevih sjena, biti povod otvorenju izložbe Tragom Priča iz davnina kojim će se Zdenko Bašić predstaviti dubrovačkoj publici. RA

izvor: TZ grada Dubrovnika

WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET

Festivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin … …višeFestivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin Klaudije, danski kralj: Milan Pleština Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja: Frano Mašković Polonije, glavni državni tajnik: Nikša Butijer Horacije, Hamletov prijatelj: Ermin Bravo Laert, Polonijev sin: Ugo Korani Rosencrantz, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Enes Vejzović Guildenstern, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Pjer Meničanin Glumica Kraljica, Glumica glazbenica, Vojnik: Hrvojka Begović Grobar, Glumac Kralj, Vojnik: Domagoj Janković Grobar, Prvi glumac, Vojnik: Matija Čigir Grobar, Lucijan, Vojnik: Bernard Tomić Grobar, Glumac, Sudac, Vojnik: Karlo Mrkša Grobar, Glumac, Svećenik, Vojnik: Pavle Vrkljan Fortinbras, norveški kraljević: Ranko Zidarić Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka: Nina Violić Ofelija, Polonijeva kći: Anđela Ramljak - s titlovima na engleskom jeziku Premijera održana 27. srpnja 2019. na jubilarnim 70. Dubrovačkim ljetnim igrama. Nagrade Zlatni Studio (2019/2020) u kategoriji najbolje predstave i kategoriji najboljeg kazališnog glumca Franu Maškoviću za ulogu Hamleta Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Smrt vladara pod nerazriješenim okolnostima. Lažni prijatelji. Hamlet, koji je ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom. On više nije mlad ni naivan, nema entuzijazma neutemeljenih mladenačih zanosa. Čovjek je to izgrađenih stavova u vremenu duhovne ugroženosti. Ali vrijeme u Elsinoru, domovini iz koje je izbivao godinama studirajući filozofiju - drugačije je prolazilo. I Hamlet više ne poznaje i ne prepoznaje ono kamo se vratio. Pravila su druga. Ljudi koje je znao su drukčiji. Kako se snaći? Kome vjerovati? Treba li djelovati? Ima li načina oduprijeti se? Elsinor postaje Lovrjenac. Metafora onoga što nas danas okružuje. Zidovi koji porobljavaju naše glave. Mjesto korupcije, okoliš koji je beznadno postao kompromitiran svojom orijentacijom k prijetvornosti, dvostrukim igrama, makjavelističkoj politici. Sve je vrlo politizirano, moć i strah igraju se sa sigurnošću zemlje. Prisluškivanja, špijuniranje, političke intrige, izdaja, mržnja, osveta... dio su svakodnevice koja se podrazumijeva. Ni ljubav u takvom svijetu nema mjesta. Sve se podređuje ostvarivanju interesa. Kad postaje vidljivim da to ne moraju biti vlastiti, već mogu biti i oni „viši" interesi, shvaćamo kako je taj svijet našega Hamleta postao opasno mjesto. Sve vrvi marionetama koje miču rukama u zadanim i očekivanim pravcima i intervalima i tako postaju, čak i bez namjere, oruđe zločina. Društvo od Hamleta očekuje reakciju. Ali svatko od nas doživljava zadane okolnosti prema vlastitom stanju duha. A ono nameće jednu od osnovnih dilema, a to jest problem identiteta. Zadano ti je vrijeme, mjesto i okolnosti. Kako reagirati? Na koji način preuzeti odgovornost? Hamlet stiže, više ne prihvaća i ne može razumjeti političke zakonitosti i svjetonazor Elsinora. Ali činjenica da se vratio i mjesto gdje se vratio - nepovratno ga određuju. Njegov odnos s Elsinorom jest čudan: ne može se u njemu snaći, ne želi se naći, ali je – kroničan. Ne može otići, ostaje. I prisiljen je na uzaludan pokušaj očuvanja integriteta i identiteta. Taj kompulzivni brbljavac i ovoga puta pokušava se od prijevara, dogovora i kratkotrajnih uzurpatora vlasti braniti riječima. Obračunava se jezikom. Ali te riječi postaju i ostaju tek „riječi, riječi, riječi..." Argumentima nema mjesta u takvom okruženju. I zato se događa stalni nesporazum koji izniče prvenstveno iz nerazumijevanja sebe u kontekstu vremena i mjesta na kojem se zatekao. Kako se suočiti sa svijetom koji nalaziš moralno neprihvatljivim? Umjesto da ponudi rješenje, on smišlja bijeg u ludilo. Traži izlaz u ludilu koje postaje jedinim smislenim agensom djelovanja jer jamči tek privremenu slobodu duha. Istovremeno, njegova ipka intelektualna superiornost smješta Elsinor u širi kontekst, fokusira problem na općoj razini. Početna izmještenost tako postaje još strašnijom i definitivnijom. Mora se sakriti u ludilo da bi pokušao preživjeti, nadživjeti, izbjeći utapanje u posvemašnjoj truleži, prevlasti mediokritetstva. Njegovo ludilo, koje jest namjerno u početku, ali kasnije Hamlet prestaje biti svjestan granica svojega dobrovoljnog ludila, solilokviji u koji je nužda stjerala njegovu brbljavost, otvaraju prostor njegovoj unutarnjoj borbi. Borbi kojom se suprotstavlja svojim unutarnjim dilemama, onoj koja rađa pojavljivanjem duhova prošlosti koji nas neumitno prate. Prije no što se odluči na činjenje, on traži i preispituje svoju vezu s njima. Kompleksnost ljudske prirode ovisi o okolnostima koje joj bivaju nametnute, ali modus djelovanja o osobnoj odluci. Hamletova razmišljanja o hipokriziji politike, moralu, tek su mjesto traženja razloga za odustajanje od osvete jer njegov integritet ne dopušta princip „oko za oko, zub za zub". Da li na zločin odgovoriti zločinom ili pronaći drugi način? Ali „smrt jednog kralja ne dolazi nikad sama, već ko vir povlači sve što joj je blisko za sobom". Prekasno je. Zaražen je, inficiran onim što je želio izliječiti. Tako naš Hamlet koji nije heroj, i u tome i jest njegova kvaliteta, on, zarobljen okolnostima i vremenom, položajem i svojom osobom prisiljen na reakciju koju preispituje izazivajući tako usud - slučajno okrvavi ruke. Njegova borba neće dovesti ni do kakvog rješenja. U ruke mu guraju mač. Otrov. Krv. Previše krvi za sretan kraj. Vrijeme ga osuđuje na nestanak. Hamlet naše generacije, istina, reagira suočen s očekivanjima društva, ali nema više ideju – što poslije pobune!? Kako ustrojiti svijet? Ali, tko je sretan u Elsinoru? Možda jedino grobari. Što se rješava kad Fortinbras, stranac, u ovo naše vrijeme preuzme vlast? Kakav on to novi red, moral, politiku donosi? Nikakav. Demagogiju. Nema sretnog novog života. Ne nastaje obećana zemlja. Tek neka viša politika u kojoj se ogleda tek europska kriza identiteta. Željka Udovičić Pleština Fotografija (c) Marko Ercegović

izvor: TZ grada Dubrovnika

WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET

Festivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin … …višeFestivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin Klaudije, danski kralj: Milan Pleština Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja: Frano Mašković Polonije, glavni državni tajnik: Nikša Butijer Horacije, Hamletov prijatelj: Ermin Bravo Laert, Polonijev sin: Ugo Korani Rosencrantz, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Enes Vejzović Guildenstern, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Pjer Meničanin Glumica Kraljica, Glumica glazbenica, Vojnik: Hrvojka Begović Grobar, Glumac Kralj, Vojnik: Domagoj Janković Grobar, Prvi glumac, Vojnik: Matija Čigir Grobar, Lucijan, Vojnik: Bernard Tomić Grobar, Glumac, Sudac, Vojnik: Karlo Mrkša Grobar, Glumac, Svećenik, Vojnik: Pavle Vrkljan Fortinbras, norveški kraljević: Ranko Zidarić Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka: Nina Violić Ofelija, Polonijeva kći: Anđela Ramljak - s titlovima na engleskom jeziku Premijera održana 27. srpnja 2019. na jubilarnim 70. Dubrovačkim ljetnim igrama. Nagrade Zlatni Studio (2019/2020) u kategoriji najbolje predstave i kategoriji najboljeg kazališnog glumca Franu Maškoviću za ulogu Hamleta Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Smrt vladara pod nerazriješenim okolnostima. Lažni prijatelji. Hamlet, koji je ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom. On više nije mlad ni naivan, nema entuzijazma neutemeljenih mladenačih zanosa. Čovjek je to izgrađenih stavova u vremenu duhovne ugroženosti. Ali vrijeme u Elsinoru, domovini iz koje je izbivao godinama studirajući filozofiju - drugačije je prolazilo. I Hamlet više ne poznaje i ne prepoznaje ono kamo se vratio. Pravila su druga. Ljudi koje je znao su drukčiji. Kako se snaći? Kome vjerovati? Treba li djelovati? Ima li načina oduprijeti se? Elsinor postaje Lovrjenac. Metafora onoga što nas danas okružuje. Zidovi koji porobljavaju naše glave. Mjesto korupcije, okoliš koji je beznadno postao kompromitiran svojom orijentacijom k prijetvornosti, dvostrukim igrama, makjavelističkoj politici. Sve je vrlo politizirano, moć i strah igraju se sa sigurnošću zemlje. Prisluškivanja, špijuniranje, političke intrige, izdaja, mržnja, osveta... dio su svakodnevice koja se podrazumijeva. Ni ljubav u takvom svijetu nema mjesta. Sve se podređuje ostvarivanju interesa. Kad postaje vidljivim da to ne moraju biti vlastiti, već mogu biti i oni „viši" interesi, shvaćamo kako je taj svijet našega Hamleta postao opasno mjesto. Sve vrvi marionetama koje miču rukama u zadanim i očekivanim pravcima i intervalima i tako postaju, čak i bez namjere, oruđe zločina. Društvo od Hamleta očekuje reakciju. Ali svatko od nas doživljava zadane okolnosti prema vlastitom stanju duha. A ono nameće jednu od osnovnih dilema, a to jest problem identiteta. Zadano ti je vrijeme, mjesto i okolnosti. Kako reagirati? Na koji način preuzeti odgovornost? Hamlet stiže, više ne prihvaća i ne može razumjeti političke zakonitosti i svjetonazor Elsinora. Ali činjenica da se vratio i mjesto gdje se vratio - nepovratno ga određuju. Njegov odnos s Elsinorom jest čudan: ne može se u njemu snaći, ne želi se naći, ali je – kroničan. Ne može otići, ostaje. I prisiljen je na uzaludan pokušaj očuvanja integriteta i identiteta. Taj kompulzivni brbljavac i ovoga puta pokušava se od prijevara, dogovora i kratkotrajnih uzurpatora vlasti braniti riječima. Obračunava se jezikom. Ali te riječi postaju i ostaju tek „riječi, riječi, riječi..." Argumentima nema mjesta u takvom okruženju. I zato se događa stalni nesporazum koji izniče prvenstveno iz nerazumijevanja sebe u kontekstu vremena i mjesta na kojem se zatekao. Kako se suočiti sa svijetom koji nalaziš moralno neprihvatljivim? Umjesto da ponudi rješenje, on smišlja bijeg u ludilo. Traži izlaz u ludilu koje postaje jedinim smislenim agensom djelovanja jer jamči tek privremenu slobodu duha. Istovremeno, njegova ipka intelektualna superiornost smješta Elsinor u širi kontekst, fokusira problem na općoj razini. Početna izmještenost tako postaje još strašnijom i definitivnijom. Mora se sakriti u ludilo da bi pokušao preživjeti, nadživjeti, izbjeći utapanje u posvemašnjoj truleži, prevlasti mediokritetstva. Njegovo ludilo, koje jest namjerno u početku, ali kasnije Hamlet prestaje biti svjestan granica svojega dobrovoljnog ludila, solilokviji u koji je nužda stjerala njegovu brbljavost, otvaraju prostor njegovoj unutarnjoj borbi. Borbi kojom se suprotstavlja svojim unutarnjim dilemama, onoj koja rađa pojavljivanjem duhova prošlosti koji nas neumitno prate. Prije no što se odluči na činjenje, on traži i preispituje svoju vezu s njima. Kompleksnost ljudske prirode ovisi o okolnostima koje joj bivaju nametnute, ali modus djelovanja o osobnoj odluci. Hamletova razmišljanja o hipokriziji politike, moralu, tek su mjesto traženja razloga za odustajanje od osvete jer njegov integritet ne dopušta princip „oko za oko, zub za zub". Da li na zločin odgovoriti zločinom ili pronaći drugi način? Ali „smrt jednog kralja ne dolazi nikad sama, već ko vir povlači sve što joj je blisko za sobom". Prekasno je. Zaražen je, inficiran onim što je želio izliječiti. Tako naš Hamlet koji nije heroj, i u tome i jest njegova kvaliteta, on, zarobljen okolnostima i vremenom, položajem i svojom osobom prisiljen na reakciju koju preispituje izazivajući tako usud - slučajno okrvavi ruke. Njegova borba neće dovesti ni do kakvog rješenja. U ruke mu guraju mač. Otrov. Krv. Previše krvi za sretan kraj. Vrijeme ga osuđuje na nestanak. Hamlet naše generacije, istina, reagira suočen s očekivanjima društva, ali nema više ideju – što poslije pobune!? Kako ustrojiti svijet? Ali, tko je sretan u Elsinoru? Možda jedino grobari. Što se rješava kad Fortinbras, stranac, u ovo naše vrijeme preuzme vlast? Kakav on to novi red, moral, politiku donosi? Nikakav. Demagogiju. Nema sretnog novog života. Ne nastaje obećana zemlja. Tek neka viša politika u kojoj se ogleda tek europska kriza identiteta. Željka Udovičić Pleština Fotografija (c) Marko Ercegović

izvor: TZ grada Dubrovnika

WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET

Festivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin … …višeFestivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin Klaudije, danski kralj: Milan Pleština Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja: Frano Mašković Polonije, glavni državni tajnik: Nikša Butijer Horacije, Hamletov prijatelj: Ermin Bravo Laert, Polonijev sin: Ugo Korani Rosencrantz, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Enes Vejzović Guildenstern, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Pjer Meničanin Glumica Kraljica, Glumica glazbenica, Vojnik: Hrvojka Begović Grobar, Glumac Kralj, Vojnik: Domagoj Janković Grobar, Prvi glumac, Vojnik: Matija Čigir Grobar, Lucijan, Vojnik: Bernard Tomić Grobar, Glumac, Sudac, Vojnik: Karlo Mrkša Grobar, Glumac, Svećenik, Vojnik: Pavle Vrkljan Fortinbras, norveški kraljević: Ranko Zidarić Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka: Nina Violić Ofelija, Polonijeva kći: Anđela Ramljak - s titlovima na engleskom jeziku Premijera održana 27. srpnja 2019. na jubilarnim 70. Dubrovačkim ljetnim igrama. Nagrade Zlatni Studio (2019/2020) u kategoriji najbolje predstave i kategoriji najboljeg kazališnog glumca Franu Maškoviću za ulogu Hamleta Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Smrt vladara pod nerazriješenim okolnostima. Lažni prijatelji. Hamlet, koji je ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom. On više nije mlad ni naivan, nema entuzijazma neutemeljenih mladenačih zanosa. Čovjek je to izgrađenih stavova u vremenu duhovne ugroženosti. Ali vrijeme u Elsinoru, domovini iz koje je izbivao godinama studirajući filozofiju - drugačije je prolazilo. I Hamlet više ne poznaje i ne prepoznaje ono kamo se vratio. Pravila su druga. Ljudi koje je znao su drukčiji. Kako se snaći? Kome vjerovati? Treba li djelovati? Ima li načina oduprijeti se? Elsinor postaje Lovrjenac. Metafora onoga što nas danas okružuje. Zidovi koji porobljavaju naše glave. Mjesto korupcije, okoliš koji je beznadno postao kompromitiran svojom orijentacijom k prijetvornosti, dvostrukim igrama, makjavelističkoj politici. Sve je vrlo politizirano, moć i strah igraju se sa sigurnošću zemlje. Prisluškivanja, špijuniranje, političke intrige, izdaja, mržnja, osveta... dio su svakodnevice koja se podrazumijeva. Ni ljubav u takvom svijetu nema mjesta. Sve se podređuje ostvarivanju interesa. Kad postaje vidljivim da to ne moraju biti vlastiti, već mogu biti i oni „viši" interesi, shvaćamo kako je taj svijet našega Hamleta postao opasno mjesto. Sve vrvi marionetama koje miču rukama u zadanim i očekivanim pravcima i intervalima i tako postaju, čak i bez namjere, oruđe zločina. Društvo od Hamleta očekuje reakciju. Ali svatko od nas doživljava zadane okolnosti prema vlastitom stanju duha. A ono nameće jednu od osnovnih dilema, a to jest problem identiteta. Zadano ti je vrijeme, mjesto i okolnosti. Kako reagirati? Na koji način preuzeti odgovornost? Hamlet stiže, više ne prihvaća i ne može razumjeti političke zakonitosti i svjetonazor Elsinora. Ali činjenica da se vratio i mjesto gdje se vratio - nepovratno ga određuju. Njegov odnos s Elsinorom jest čudan: ne može se u njemu snaći, ne želi se naći, ali je – kroničan. Ne može otići, ostaje. I prisiljen je na uzaludan pokušaj očuvanja integriteta i identiteta. Taj kompulzivni brbljavac i ovoga puta pokušava se od prijevara, dogovora i kratkotrajnih uzurpatora vlasti braniti riječima. Obračunava se jezikom. Ali te riječi postaju i ostaju tek „riječi, riječi, riječi..." Argumentima nema mjesta u takvom okruženju. I zato se događa stalni nesporazum koji izniče prvenstveno iz nerazumijevanja sebe u kontekstu vremena i mjesta na kojem se zatekao. Kako se suočiti sa svijetom koji nalaziš moralno neprihvatljivim? Umjesto da ponudi rješenje, on smišlja bijeg u ludilo. Traži izlaz u ludilu koje postaje jedinim smislenim agensom djelovanja jer jamči tek privremenu slobodu duha. Istovremeno, njegova ipka intelektualna superiornost smješta Elsinor u širi kontekst, fokusira problem na općoj razini. Početna izmještenost tako postaje još strašnijom i definitivnijom. Mora se sakriti u ludilo da bi pokušao preživjeti, nadživjeti, izbjeći utapanje u posvemašnjoj truleži, prevlasti mediokritetstva. Njegovo ludilo, koje jest namjerno u početku, ali kasnije Hamlet prestaje biti svjestan granica svojega dobrovoljnog ludila, solilokviji u koji je nužda stjerala njegovu brbljavost, otvaraju prostor njegovoj unutarnjoj borbi. Borbi kojom se suprotstavlja svojim unutarnjim dilemama, onoj koja rađa pojavljivanjem duhova prošlosti koji nas neumitno prate. Prije no što se odluči na činjenje, on traži i preispituje svoju vezu s njima. Kompleksnost ljudske prirode ovisi o okolnostima koje joj bivaju nametnute, ali modus djelovanja o osobnoj odluci. Hamletova razmišljanja o hipokriziji politike, moralu, tek su mjesto traženja razloga za odustajanje od osvete jer njegov integritet ne dopušta princip „oko za oko, zub za zub". Da li na zločin odgovoriti zločinom ili pronaći drugi način? Ali „smrt jednog kralja ne dolazi nikad sama, već ko vir povlači sve što joj je blisko za sobom". Prekasno je. Zaražen je, inficiran onim što je želio izliječiti. Tako naš Hamlet koji nije heroj, i u tome i jest njegova kvaliteta, on, zarobljen okolnostima i vremenom, položajem i svojom osobom prisiljen na reakciju koju preispituje izazivajući tako usud - slučajno okrvavi ruke. Njegova borba neće dovesti ni do kakvog rješenja. U ruke mu guraju mač. Otrov. Krv. Previše krvi za sretan kraj. Vrijeme ga osuđuje na nestanak. Hamlet naše generacije, istina, reagira suočen s očekivanjima društva, ali nema više ideju – što poslije pobune!? Kako ustrojiti svijet? Ali, tko je sretan u Elsinoru? Možda jedino grobari. Što se rješava kad Fortinbras, stranac, u ovo naše vrijeme preuzme vlast? Kakav on to novi red, moral, politiku donosi? Nikakav. Demagogiju. Nema sretnog novog života. Ne nastaje obećana zemlja. Tek neka viša politika u kojoj se ogleda tek europska kriza identiteta. Željka Udovičić Pleština Fotografija (c) Marko Ercegović

izvor: TZ grada Dubrovnika

WILLIAM SHAKESPEARE: HAMLET

Festivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin … …višeFestivalski dramski ansamblWilliam Shakespeare: HAMLETRedatelj: Paolo Magelli Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština Scenograf: Lorenzo Banci Kostimograf: Leo Kulaš Glazba: Ljupče Konstantinov Video projekcije: Ivan Marušić Klif Oblikovatelji svjetla: Aleksandar Čavlek Učitelj mačevanja: Lovro Buva Assistentica redatelja: Tamara Damjanović Asistentica kostimografa: Ana Fucijaš Asistent autora video projekcija: Miran Brautović Inspicijent: Roko Grbin Klaudije, danski kralj: Milan Pleština Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja: Frano Mašković Polonije, glavni državni tajnik: Nikša Butijer Horacije, Hamletov prijatelj: Ermin Bravo Laert, Polonijev sin: Ugo Korani Rosencrantz, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Enes Vejzović Guildenstern, dvorjanin, Hamletov prijatelj: Pjer Meničanin Glumica Kraljica, Glumica glazbenica, Vojnik: Hrvojka Begović Grobar, Glumac Kralj, Vojnik: Domagoj Janković Grobar, Prvi glumac, Vojnik: Matija Čigir Grobar, Lucijan, Vojnik: Bernard Tomić Grobar, Glumac, Sudac, Vojnik: Karlo Mrkša Grobar, Glumac, Svećenik, Vojnik: Pavle Vrkljan Fortinbras, norveški kraljević: Ranko Zidarić Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka: Nina Violić Ofelija, Polonijeva kći: Anđela Ramljak - s titlovima na engleskom jeziku Premijera održana 27. srpnja 2019. na jubilarnim 70. Dubrovačkim ljetnim igrama. Nagrade Zlatni Studio (2019/2020) u kategoriji najbolje predstave i kategoriji najboljeg kazališnog glumca Franu Maškoviću za ulogu Hamleta Preotimanje vlasti. Tihi državni udar. Zločini. Ubojstva. Smrt vladara pod nerazriješenim okolnostima. Lažni prijatelji. Hamlet, koji je ostavio vrijeme bezbrižnosti za sobom. On više nije mlad ni naivan, nema entuzijazma neutemeljenih mladenačih zanosa. Čovjek je to izgrađenih stavova u vremenu duhovne ugroženosti. Ali vrijeme u Elsinoru, domovini iz koje je izbivao godinama studirajući filozofiju - drugačije je prolazilo. I Hamlet više ne poznaje i ne prepoznaje ono kamo se vratio. Pravila su druga. Ljudi koje je znao su drukčiji. Kako se snaći? Kome vjerovati? Treba li djelovati? Ima li načina oduprijeti se? Elsinor postaje Lovrjenac. Metafora onoga što nas danas okružuje. Zidovi koji porobljavaju naše glave. Mjesto korupcije, okoliš koji je beznadno postao kompromitiran svojom orijentacijom k prijetvornosti, dvostrukim igrama, makjavelističkoj politici. Sve je vrlo politizirano, moć i strah igraju se sa sigurnošću zemlje. Prisluškivanja, špijuniranje, političke intrige, izdaja, mržnja, osveta... dio su svakodnevice koja se podrazumijeva. Ni ljubav u takvom svijetu nema mjesta. Sve se podređuje ostvarivanju interesa. Kad postaje vidljivim da to ne moraju biti vlastiti, već mogu biti i oni „viši" interesi, shvaćamo kako je taj svijet našega Hamleta postao opasno mjesto. Sve vrvi marionetama koje miču rukama u zadanim i očekivanim pravcima i intervalima i tako postaju, čak i bez namjere, oruđe zločina. Društvo od Hamleta očekuje reakciju. Ali svatko od nas doživljava zadane okolnosti prema vlastitom stanju duha. A ono nameće jednu od osnovnih dilema, a to jest problem identiteta. Zadano ti je vrijeme, mjesto i okolnosti. Kako reagirati? Na koji način preuzeti odgovornost? Hamlet stiže, više ne prihvaća i ne može razumjeti političke zakonitosti i svjetonazor Elsinora. Ali činjenica da se vratio i mjesto gdje se vratio - nepovratno ga određuju. Njegov odnos s Elsinorom jest čudan: ne može se u njemu snaći, ne želi se naći, ali je – kroničan. Ne može otići, ostaje. I prisiljen je na uzaludan pokušaj očuvanja integriteta i identiteta. Taj kompulzivni brbljavac i ovoga puta pokušava se od prijevara, dogovora i kratkotrajnih uzurpatora vlasti braniti riječima. Obračunava se jezikom. Ali te riječi postaju i ostaju tek „riječi, riječi, riječi..." Argumentima nema mjesta u takvom okruženju. I zato se događa stalni nesporazum koji izniče prvenstveno iz nerazumijevanja sebe u kontekstu vremena i mjesta na kojem se zatekao. Kako se suočiti sa svijetom koji nalaziš moralno neprihvatljivim? Umjesto da ponudi rješenje, on smišlja bijeg u ludilo. Traži izlaz u ludilu koje postaje jedinim smislenim agensom djelovanja jer jamči tek privremenu slobodu duha. Istovremeno, njegova ipka intelektualna superiornost smješta Elsinor u širi kontekst, fokusira problem na općoj razini. Početna izmještenost tako postaje još strašnijom i definitivnijom. Mora se sakriti u ludilo da bi pokušao preživjeti, nadživjeti, izbjeći utapanje u posvemašnjoj truleži, prevlasti mediokritetstva. Njegovo ludilo, koje jest namjerno u početku, ali kasnije Hamlet prestaje biti svjestan granica svojega dobrovoljnog ludila, solilokviji u koji je nužda stjerala njegovu brbljavost, otvaraju prostor njegovoj unutarnjoj borbi. Borbi kojom se suprotstavlja svojim unutarnjim dilemama, onoj koja rađa pojavljivanjem duhova prošlosti koji nas neumitno prate. Prije no što se odluči na činjenje, on traži i preispituje svoju vezu s njima. Kompleksnost ljudske prirode ovisi o okolnostima koje joj bivaju nametnute, ali modus djelovanja o osobnoj odluci. Hamletova razmišljanja o hipokriziji politike, moralu, tek su mjesto traženja razloga za odustajanje od osvete jer njegov integritet ne dopušta princip „oko za oko, zub za zub". Da li na zločin odgovoriti zločinom ili pronaći drugi način? Ali „smrt jednog kralja ne dolazi nikad sama, već ko vir povlači sve što joj je blisko za sobom". Prekasno je. Zaražen je, inficiran onim što je želio izliječiti. Tako naš Hamlet koji nije heroj, i u tome i jest njegova kvaliteta, on, zarobljen okolnostima i vremenom, položajem i svojom osobom prisiljen na reakciju koju preispituje izazivajući tako usud - slučajno okrvavi ruke. Njegova borba neće dovesti ni do kakvog rješenja. U ruke mu guraju mač. Otrov. Krv. Previše krvi za sretan kraj. Vrijeme ga osuđuje na nestanak. Hamlet naše generacije, istina, reagira suočen s očekivanjima društva, ali nema više ideju – što poslije pobune!? Kako ustrojiti svijet? Ali, tko je sretan u Elsinoru? Možda jedino grobari. Što se rješava kad Fortinbras, stranac, u ovo naše vrijeme preuzme vlast? Kakav on to novi red, moral, politiku donosi? Nikakav. Demagogiju. Nema sretnog novog života. Ne nastaje obećana zemlja. Tek neka viša politika u kojoj se ogleda tek europska kriza identiteta. Željka Udovičić Pleština Fotografija (c) Marko Ercegović

izvor: TZ grada Dubrovnika

LJUBOVNICI - PREMIJERA

LJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša … …višeLJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša Kopeč Anka: Josipa Bilić Vesela: Veronika Mach

izvor: TZ grada Dubrovnika

LJUBOVNICI

LJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša … …višeLJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša Kopeč Anka: Josipa Bilić Vesela: Veronika Mach

izvor: TZ grada Dubrovnika

LJUBOVNICI

LJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša … …višeLJUBOVNICI Redatelj: Aleksandar Švabić Scenograf/Kostimograf: David Morhan Scenografkinja/Kostimografkinja: Mia Popovska Autor glazbe: Maro Market Scenski pokret: Damir Klemenić Dizajner svjetla: Martin Šatović Savjetnik za govor: Maro Martinović Inspicijentica: Antonela Tošić Lovro Kalebić: Dražen Šivak Dotur Prokupio: Boris Barukčić Fabricio Pisoglavić: Kristijan Peterlin Intrigalo: Marin Klišmanić Proždor: Andrej Kopčok Lukrecija: Nataša Kopeč Anka: Josipa Bilić Vesela: Veronika Mach

izvor: TZ grada Dubrovnika