Theaterstücke

KABINET ČUDOVIŠTA - Saša Božić

Kabinet čud(ovišt)a je precizna i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom. Riječ je o koreografskoj partituri za plesačicu, glumca i glumicu, ali u tu partituru uključuje i publiku. Svoje ishodište projekt pronalazi u suvremenim teorijama izvedbe, primjenjujući Foucaultovu filozofiju kolanja moći kako … …višeKabinet čud(ovišt)a je precizna i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom. Riječ je o koreografskoj partituri za plesačicu, glumca i glumicu, ali u tu partituru uključuje i publiku. Svoje ishodište projekt pronalazi u suvremenim teorijama izvedbe, primjenjujući Foucaultovu filozofiju kolanja moći kako na temu predstave: a to je nemogućnost reprezentacije pornografskog, tako i na odnos između izvođača i publike, između narativa i prikazanog, između tijela i glasa, između iskusnog i naučenog, improviziranog i očekivanog, kaže o projektu Saša Božić. U Kabinetu čud(ovišt)a izvedba pornografskog povezuje se s politikom moći. Pojam moći obuhvaća sve prakse koje obično strukturiraju područje ljudskog ponašanja. Bez priznavanja postojanja moći ne može biti iskazivanja slobode – sloboda se oslanja na sposobnost odupiranja moći koja će se iskazati. Kako se onda odnosimo prema moći u polju intime, vlasništva nad drugim tijelom, izlaganja ili upotrebe istog? Na kocki je uprizorenje tijela koja su zatočena vlastitom željom i njezinom površinskom simbolikom. U Kabinetu čud(ovišt)a se namjerno narušava stereotipno pornografsko ponašanje ili njegova tjelesna reprezentacija. Izvođači umjesto uprizorenja pornografskog, nude prizore ugode, brige, stvarajaći svojevrsnu ekologiju zajedništva. Publika je ona koja ima sposobnost prepoznati narav i funkciju koje ove akcije podaruju. Ili suprotno? Pogotovo u trenutku u kojem izvođači počinju mijenjati uloge i time zahtjevi pred publikom postaju kompleksniji.

izvor: TZ grada Dubrovnika

I. Penović: Neprijatelj naroda

izvor: TZ grada Zagreba

D. Karakaš: Avijatičari

izvor: TZ grada Zagreba

P. Quilter, I. G. Vitez: Na parove razbroj s'

izvor: TZ grada Zagreba

I.L.Lemo: Trnoružica

izvor: TZ grada Zagreba

I. Ivanišević, T. Filipović, B. Svrtan: Predsjednici & ca (Pretposljednja večera)

izvor: TZ grada Zagreba

ART YASMINA REZA

Predstava "Art" govori o trojici prijatelja koji su vremenom otišli različitim životnim putevima i izgradili različite sustave vrijednosti, ali se usprkos tome i dalje druže. Tako je sve dok jedan od njih trojice ne kupi sliku čuvenog autora, kojoj drugi odriče bilo kakvu umjetničku vrijednost. Ta slika, kupljena po basnoslovnoj … …višePredstava "Art" govori o trojici prijatelja koji su vremenom otišli različitim životnim putevima i izgradili različite sustave vrijednosti, ali se usprkos tome i dalje druže. Tako je sve dok jedan od njih trojice ne kupi sliku čuvenog autora, kojoj drugi odriče bilo kakvu umjetničku vrijednost. Ta slika, kupljena po basnoslovnoj cijeni, postat će uzrok žučnih prepirki i rasprava, u kojima tri prijatelja preispituju i iskrenost dotadašnjih postupaka i cijeli međusobni odnos. Beznačajna kupnja slike otvara prostor preispitivanja prijateljstva trojice prijatelja. Taj vječni ljudski strah od napuštanja i želja za ljubavlju u nama stvara nesigurnost koju netko rješava kupujući skupe predmete, netko „dobrom" udajom, a netko iskazom druge osobe o našoj jedinstvenosti. To je tema predstave Art koja sigurno neće dati odgovore, ali će nam otvoriti pitanja, a uz to ćemo se i nasmijati, jer zaista je u njoj riječ o nekim drugim ljudima, a ne o nama... Srđan, Ivan i Marko tri su lica koja kod publike izazivaju osmijeh, suosjećanje i ocrtavaju likove koje svakodnevno susrećemo na ulici, poslu, a ponekad među svojim prijateljima ili u ogledalu! Svaki od njih karakterno je različit, ali na kraju dana i sličan – jer to je bit svakog prijateljstva.

izvor: TZ grada Dubrovnika

SVINJE - Tomislav Zajec

SVINJETOMISLAV ZAJECokle god će carstvo nužnosti ostati društvenim snom, sanjanje će ostati društvena nužnost. Spektakl je ružni san modernog društva u okovima, koje ne izražava ništa više od želje za spavanjem. Spektakl je čuvar tog sna (Debord, 1994) Teško je odrediti je li simptomatičniji naslov ili podnaslov 'rane drame' Tomislava … …višeSVINJETOMISLAV ZAJECokle god će carstvo nužnosti ostati društvenim snom, sanjanje će ostati društvena nužnost. Spektakl je ružni san modernog društva u okovima, koje ne izražava ništa više od želje za spavanjem. Spektakl je čuvar tog sna (Debord, 1994) Teško je odrediti je li simptomatičniji naslov ili podnaslov 'rane drame' Tomislava Zajeca „Svinje – mjuzikl iz života na farmi". 500 metara od naseljena mjesta, 1000 metara od turističkog mjesta, 200 metara od glavne prometnice i 300 metara od vodotoka – upravo tamo, u beckettovsku nigdinu, Tomislav Zajec smješta dvije sestre. Izolirana farma, koja u isto vrijeme može biti iza ugla i na samom kraju svijeta, svojevrsna je anti-utopija koja funkcionira poput lakmus-papira otuđenosti, kanibalističke želje za uspjehom i vječne spektakularizacije i estetizacije svakodnevnog života, svega na što obratimo pažnju. Njihova farma je heterotopija – prostor drugoga, prostor koji funkcionira izvan uhodanih tokova onog što smatramo stvarnošću. Dvije sestre – Ibru, okarakterizirana kao autoritativna gospodarica, i Mala Ibru, nesigurna duša rastrgana u vječnoj potrazi za smislom, dane krate gojeći svinje na farmi jednako posvećeno kao što otimaju i ubijaju profesore iz grada koji se iznova pokazuju nedostatnima za dijapazon interesa mlađe sestre. Uhodano i veoma rutinizirano životarenje ritmično se razlaže kroz red „pjesme i plesa" i red „hladnokrvnih ubojstava" koja se odvijaju u pozadini, što naposljetku sačinjava groteskan i crnohumorni perpetum mobile. Već na samom početku drame, monologom Antigone iz Sofoklove tragedije koji nemušto govori mala Ibru, Zajec postavlja svoju dramu u metateatralni i metatekstualni okvir, kojim se poigrava kroz cijelu dramom. Svijetom ovih dviju sestara jednako odzvanja pop-glazba, zlatno doba Hollywooda, Čajkovskijevi baleti, Beckettove okljaštrene i napuštene egzistencije, a kazalište ovom prigodom ne postaje metafora svijeta kao pozornice, već zamka iz koje se ne može pobjeći, mise-en-abyme koji sam sebe umnožava. Sestre koje djeluju kao svojevrsni antipodi, istovremeno jedna drugoj bivaju i mučiteljice i spasiteljice te prokazuju kako zapravo jedna bez druge ne mogu. Kroz tu ideju neizdržive međuovisnosti, otvara se i perspektiva na nezaustavljivi konzumerizam koji je vječno u potrazi za nečim „većim", „boljim nego li je trenutno" kao i „talentiranijim" – a znamo kako ponude ima sve dok je prisutna i najmanja potražnja. Sam slogan društva spektakla "Ono što se vidi dobro je, a ono što je dobro vidi se"- dokida mogućnost sestara za propitivanjem svijeta u kojem su zatvorene i s čije nepregledne pozornice nikada ne mogu sići. One zadaju pravila, kao što pravila i provode, proizvodeći tako prostor i vrijeme iz kojeg zapravo nema izlaza, u kojem je potrebno neprestano proizvoditi neku novu iluziju kako bi odagnali misli o tome da su njihove egzistencije u suštini – besmislene. Pakao više nisu drugi, već mi sami, zajedno sa svojim čežnjama, nadama i iluzijama od kojih ne možemo pobjeći. U kontekstu u kojem je pojam „krize" već postao poštapalica ili u najmanju ruku trajno stanje, sestre nas podsjećaju kako nema toga što se ne može zaboraviti uz pokoju plesnu ili pjevačku točku, i ponešto konfeta za koje se više ni ne pitamo otkud padaju. Ne postoji društvo bez spektakla jer društvo je spektakl sebe samoga (Nancy, 2004). Spektakl nije samo kolekcija neživih slika, već društvene relacije između ljudi koji komuniciraju te slike, i neminovno je produkt realnosti. Farma koja je njihov savršeno blatni svijet u malom, kreće pucati po šavovima u trenutku kad krmače krenu crkavati, jedan od profesora krene bježati, a vrt u kojem su zakopane sve njihove pogreške postane naprosto prenapučen. No spektakl se mora nastaviti, zar ne?

izvor: TZ grada Dubrovnika

Bajka o baki Mokoš

/ Velika Scena / S. Šimunović / r: Srđana Šimunović

izvor: TZ grada Dubrovnika

IVICA I MARICA - ASTER DUBROVNIK BRAĆA GRIMM

Grimmova bajka Ivica i Marica, iako govori o teškoćama svakodnevnog života sirotinje i surovim odnosima koji mogu zavladati ljudima, na način svojstven bajkama ulijeva životnu hrabrost i pokazuje da je uspjeh uvjetovan vlastitim, aktivnim, pronicljivim, smjelim i inicijativnim djelovanjem.

izvor: TZ grada Dubrovnika

Bajka o baki Mokoš

/ Velika Scena / S. Šimunović / r: Srđana Šimunović

izvor: TZ grada Dubrovnika

H. Arendt, J. Lorenci: Eichmann u Jeruzalemu

izvor: TZ grada Zagreba

AMFITRION IVANA VUKOVIĆ PREMA J.B.P. MOLIERU - premijera

Jedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu … …višeJedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu je i sam Zeus odnosno Jupiter. Međutim, dok je Amfitrion u osvetničkom pohodu, Jupiter je u ljubavnom pohodu na Alkmenu, prerušen u lik Amfitriona. Amfitrion i Alkemena tako postaju još jedne žrtve Jupiterove seksualne nezasitnosti koja u komičnom ključu skoro dovodi do raspada njihovog braka. U produkciji KMD-a i HNK Šibenik te u režiji Helene Petković i adaptaciji Ivane Vuković, zadržavajući osnovnu premisu radnje, strukturu zabune i egzistencijalne dileme, ali korištenjem suvremenog jezika i konteksta, "Amfitrion" će zaživjeti u suvremenom svijetu i kazalištu čime će se komič- nost i aktualnost samo potencirati.

izvor: TZ grada Dubrovnika

AMFITRION IVANA VUKOVIĆ PREMA J.B.P. MOLIERU

Jedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu … …višeJedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu je i sam Zeus odnosno Jupiter. Međutim, dok je Amfitrion u osvetničkom pohodu, Jupiter je u ljubavnom pohodu na Alkmenu, prerušen u lik Amfitriona. Amfitrion i Alkemena tako postaju još jedne žrtve Jupiterove seksualne nezasitnosti koja u komičnom ključu skoro dovodi do raspada njihovog braka. U produkciji KMD-a i HNK Šibenik te u režiji Helene Petković i adaptaciji Ivane Vuković, zadržavajući osnovnu premisu radnje, strukturu zabune i egzistencijalne dileme, ali korištenjem suvremenog jezika i konteksta, "Amfitrion" će zaživjeti u suvremenom svijetu i kazalištu čime će se komič- nost i aktualnost samo potencirati.

izvor: TZ grada Dubrovnika

M. Herceg: Gdje se kupuju nježnosti

izvor: TZ grada Zagreba

TEATAR ERATO / HNK ZAGREB: KAD SVIJEĆE DOGORE C. HAMPTON PREMA S. MARIA

Što je privuklo redatelja Branka Ivandu da se vrati živom prostoru teatarske scene u najznačajnijem Hrvatskom kazalištu i, s troje sjajnih glumaca, postavi maestralnu dramu Sandora Marai Kad svijeće dogore? Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnog umiranja širi zemaljskom kuglom Marai nas vraća u intimni svijet živih … …višeŠto je privuklo redatelja Branka Ivandu da se vrati živom prostoru teatarske scene u najznačajnijem Hrvatskom kazalištu i, s troje sjajnih glumaca, postavi maestralnu dramu Sandora Marai Kad svijeće dogore? Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnog umiranja širi zemaljskom kuglom Marai nas vraća u intimni svijet živih lica i kontraditornih moralnih stavova. Ako je smrt zadana i neizbježna, onda postaju dominantna pitanja odnosa muškarca i žene, prijateljstva i izdajstva, moralnost ubojstva u namjeri i kao kruna: Što je smisao ljudskog života, preživjeti ili doživjeti? Maraieva dramatična introspekcija budi kreativnu strast i neodoljivu potrebu da se dramska lica oplode životnom uvjerljivošću, a publici udahne jedinstveni emotivni doživljaj. Marai preskače banalnosti i piše o suštini. A povratak suštini je za sve nas pomalo zaboravljena kategorija. Dvojica prijatelja nalaze se nakon trideset godina i svojevrsnim verbalnim dvobojem suočavaju se s dugo prešućivanom tajnom njihovog odnosa. Što ih je razdvojilo i što ih je ponovo spojilo u jednoj burnoj noći, da bi se ponovo rastali, ali ovaj put zauvijek? Da li je to duh mrtve žene koja se pojavljuje prelazeći u njihovu osobnu realnost? Koja je uloga glazbe u njihovim životima, poglavito Chopina? Dvojica ostarjelih muškaraca i tri žene isprepliću svoje živote, mješaju prošlost sa sadašnjošću dajući priči okvir napetog suspensa. Evocirajući prošlost, skidajući veo po veo s tajanstvenog događaja, koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razrješenje plešu između osvete i pomirbe. Tražeći svrhu svojih života, jedno epizodno lice će im prigovoriti: Što hoćete? Preživjeli ste. Da li je zaista svrha naših života preživjeti? Na to pitanje Marai daje konkretan odgovor. A odgovor daje i kreativni tim predstave Kad svijeće dogore. Zaveden i inspiriran, Ivanda slijedi Maraiev put prema središtu tamnih prostora naše psihe. Odriče se efekata teatra vizualnih i fizičkih atrakcija te vodi svoje glumce do dubokih intimnih odnosa u kojem svaka riječ, ponekad šapat, traži uvjerljivost u privatnosti glumčeve osobe. Nazovimo to shvaćanjem Maraievog de profundisa ili pokušajem povratka uvjerljivosti kazališne riječi. U svom Dnevniku Marai je 5. sijećnja 1989. zapisao posljednju bilješku: Čekam poziv, ne požurujem ga, ali i ne odlažem. Vrijeme je. Nepuna dva mjeseca nakon ove sudbinske najave, gotovo potpuno slijep i prepušten samoći četrdesetgodišnjeg izgnanstva, Sandor Marai, pod sunčanim nebom San Diega, izvršio je samoubojstvo. Veliki mađarski pisac, ovim činom potvrdio je hrabrost i dosljednost opsesijama svojih romana i eseja, izbjegavajući pomodnost dominantne literalne klime. Sudbine njegovih lica su egzistencijalno dramatične, krajnje senzibilne i duboko introspektivne. U domovini pomalo zaboravljen, u svijetu otkriven tek u dvadeset prvom stoljeću, danas je jedan od najznačajnijih pisaca našeg vremena.

izvor: TZ grada Dubrovnika

TEATAR ERATO / HNK ZAGREB: KAD SVIJEĆE DOGORE C. HAMPTON PREMA S. MARIA

Što je privuklo redatelja Branka Ivandu da se vrati živom prostoru teatarske scene u najznačajnijem Hrvatskom kazalištu i, s troje sjajnih glumaca, postavi maestralnu dramu Sandora Marai Kad svijeće dogore? Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnog umiranja širi zemaljskom kuglom Marai nas vraća u intimni svijet živih … …višeŠto je privuklo redatelja Branka Ivandu da se vrati živom prostoru teatarske scene u najznačajnijem Hrvatskom kazalištu i, s troje sjajnih glumaca, postavi maestralnu dramu Sandora Marai Kad svijeće dogore? Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnog umiranja širi zemaljskom kuglom Marai nas vraća u intimni svijet živih lica i kontraditornih moralnih stavova. Ako je smrt zadana i neizbježna, onda postaju dominantna pitanja odnosa muškarca i žene, prijateljstva i izdajstva, moralnost ubojstva u namjeri i kao kruna: Što je smisao ljudskog života, preživjeti ili doživjeti? Maraieva dramatična introspekcija budi kreativnu strast i neodoljivu potrebu da se dramska lica oplode životnom uvjerljivošću, a publici udahne jedinstveni emotivni doživljaj. Marai preskače banalnosti i piše o suštini. A povratak suštini je za sve nas pomalo zaboravljena kategorija. Dvojica prijatelja nalaze se nakon trideset godina i svojevrsnim verbalnim dvobojem suočavaju se s dugo prešućivanom tajnom njihovog odnosa. Što ih je razdvojilo i što ih je ponovo spojilo u jednoj burnoj noći, da bi se ponovo rastali, ali ovaj put zauvijek? Da li je to duh mrtve žene koja se pojavljuje prelazeći u njihovu osobnu realnost? Koja je uloga glazbe u njihovim životima, poglavito Chopina? Dvojica ostarjelih muškaraca i tri žene isprepliću svoje živote, mješaju prošlost sa sadašnjošću dajući priči okvir napetog suspensa. Evocirajući prošlost, skidajući veo po veo s tajanstvenog događaja, koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razrješenje plešu između osvete i pomirbe. Tražeći svrhu svojih života, jedno epizodno lice će im prigovoriti: Što hoćete? Preživjeli ste. Da li je zaista svrha naših života preživjeti? Na to pitanje Marai daje konkretan odgovor. A odgovor daje i kreativni tim predstave Kad svijeće dogore. Zaveden i inspiriran, Ivanda slijedi Maraiev put prema središtu tamnih prostora naše psihe. Odriče se efekata teatra vizualnih i fizičkih atrakcija te vodi svoje glumce do dubokih intimnih odnosa u kojem svaka riječ, ponekad šapat, traži uvjerljivost u privatnosti glumčeve osobe. Nazovimo to shvaćanjem Maraievog de profundisa ili pokušajem povratka uvjerljivosti kazališne riječi. U svom Dnevniku Marai je 5. sijećnja 1989. zapisao posljednju bilješku: Čekam poziv, ne požurujem ga, ali i ne odlažem. Vrijeme je. Nepuna dva mjeseca nakon ove sudbinske najave, gotovo potpuno slijep i prepušten samoći četrdesetgodišnjeg izgnanstva, Sandor Marai, pod sunčanim nebom San Diega, izvršio je samoubojstvo. Veliki mađarski pisac, ovim činom potvrdio je hrabrost i dosljednost opsesijama svojih romana i eseja, izbjegavajući pomodnost dominantne literalne klime. Sudbine njegovih lica su egzistencijalno dramatične, krajnje senzibilne i duboko introspektivne. U domovini pomalo zaboravljen, u svijetu otkriven tek u dvadeset prvom stoljeću, danas je jedan od najznačajnijih pisaca našeg vremena.

izvor: TZ grada Dubrovnika

AMFITRION IVANA VUKOVIĆ PREMA J.B.P. MOLIERU

Jedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu … …višeJedini Molièreov mitološki komad "Amfitrion" tematizira sudbinu istoimenog lika iz grčke mitologije, Kreontovog suvremenika i sugrađanina, te Heraklovog očuha. Radnja se odvija nakon što se Amfitrion vraća iz rata u kojem je išao osvetiti Alkmeninu braću, što je bio Alkmenin uvjet za brak s njim. U toj osveti pomagao mu je i sam Zeus odnosno Jupiter. Međutim, dok je Amfitrion u osvetničkom pohodu, Jupiter je u ljubavnom pohodu na Alkmenu, prerušen u lik Amfitriona. Amfitrion i Alkemena tako postaju još jedne žrtve Jupiterove seksualne nezasitnosti koja u komičnom ključu skoro dovodi do raspada njihovog braka. U produkciji KMD-a i HNK Šibenik te u režiji Helene Petković i adaptaciji Ivane Vuković, zadržavajući osnovnu premisu radnje, strukturu zabune i egzistencijalne dileme, ali korištenjem suvremenog jezika i konteksta, "Amfitrion" će zaživjeti u suvremenom svijetu i kazalištu čime će se komič- nost i aktualnost samo potencirati.

izvor: TZ grada Dubrovnika